Ako vas zanima kako se moderna rinoplastika ustvari razvila do današnje popularnosti, ne biste vjerovali kakva je ustvari pozadina iza toga. Povijesno gledano, veličina, oblik i proporcija nosa smatrani su odrazom bjeline čovjeka.

Ovi zahvati krenuli su u Europi u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću, neki od prvih kozmetičkih zahvata nosa nastojali su popraviti takozvani defekt „židovske nosnice“. Bez etničkog označitelja koji bi ih odao, pacijenti su se osjećali sigurnije i rinoplastika je tada imala razmjer spašavanja života. Stoljeće kasnije, razlozi za odlazak pod nož možda su manje ispolitizirani i više nijansirani, ali tragovi starih vremena ostaju.

Miriam je prije pet godina uredila nos. Odrasla u malom gradu, Helen je uvijek bila jako svjesna svojih korijena koji su sezali iz Irana. Prije operacije ona je imala ono što se naziva rimskim ili kukastim nosom koji je baš nekako izgledao bliskoistočno. Stoga je rinoplastika kod nje pomogla da dobije bolji osjećaj pripadnosti.

U prošlosti je rinoplastika često proizvodila nešto što je više ličilo nosu nego na pravi nos. Taj umjetni izgled postao je rjeđi kako su kirurške tehnike napredovale. Većina pacijenata danas želi nos prirodnog izgleda. Ne žele ga izdubiti, okrenuti prema gore ili stisnuti. Žele nos koji izgleda kao da su rođeni s njim.

Ljudski osjećaj za estetiku ponekad varira regionalno, tako da bi u nekim područjima pacijenti mogli željeti da im nos izgleda malo „dotjeranije“. Upravo zbog tih razlika u tome što ljudi žele i kakav nos žele moderna rinoplastika nudi razne opcije i razne ishode – sukladno željama pacijenata.

Jedna od tih anegdota dolazi i od Miriam, koja je to vidjela u svojoj obitelji, kada su joj majka i brat operirali nos samo nekoliko tjedana prije nego što je ona svoj. „Njihovi nosovi su mi jednostavno izgledali čudno“, prisjeća se ona.