Povijest pasmine Tosa Inu

U vrijeme nastanka pasmine, Tosa provincija je bila jedna od dva najpoznatija područja na kojima su se vodile borbe pasa. Druga je bila provincija Odate, a danas je poznata kao Akita provincija. Pasmina Akita Inu je bila jača od Tose, u početku. Situacija se promijenila 1854. godine ukidanjem japanske politike o nacionalnoj izolaciji pa se Tosa mogla križati s europskim pasminama.

To su bile pasmine:

  • • Engleski Buldog* (1872.), zbog čvrstog i snažnog ugriza, snažnog prednjeg dijela tijela
  • • Mastif (1874.), uveden zbog svoje izuzetne muskulature i građe lubanje
  • • Njemački poenter (1876.), zbog staloženog temperamenta i visokorazvijenog njuha koji je osnova grabežljivosti
  • • Njemačka doga*(1924.), uvedena da ublaži dobivenu enormnu veličinu psa i doda spretnost i atletski izgled
  • • Bernardinac je križan zbog svoje veličine, a Bulterijeri* su se nadalje koristili zbog svoje povećane otpornosti. Međutim, nije poznato točno vrijeme kada su uvedeni u uzgoj.

* Njemačke doge, u to vrijeme, nisu bile gigantskih proporcija kao danas, a engleski buldog i primjerice bulterijer su izgledali daleko drugačije od današnjih primjeraka.

Boston bull, od kojeg su nastale mnoge pasmine kao primjerice APBT

Primjerak prvotnih Tosa gdje se jasno vidi utjecaj poentera u uzgoju

Izvorna Tosa

Izvorna borbena japanska Tosa je hrabra, razborita, dobrog temperamenta i poslušna. Iznimno je snažna i ima visoki prag boli.

Križanje pasmina je počelo jer su japanski psi rutinski gubili borbe od nekih europskih pasmina. Cilj je bio uzgojiti najsnažnijeg psa.

U kratkom vremenskom periodu uspjeli su stvoriti vrstu koja je pokazivala karakteristike japanskih „sumo boraca“. Prema nekim izvorima, od 1924. do 1933., u Japanu su postojala 5000 uzgajivača, a 1930. je osnovana službena organizacija zadužena za očuvanje i daljnje širenje pasmine.

Sve japanske pasmine, uključujući Tosu, su bile na rubu izumiranja dvaput u dvadesetom stoljeću. Za vrijeme II. svjetskog rata zbog gladi i invazije savezničkih snaga, psi su bili zaštićeni u Koreji i Tajvanu gdje su prethodno izvezeni. Opstanak vrste je kasnije doveden u pitanje zbog epidemije kuge. Organizacija je donijela program zaštite u koji je ušlo 12 Tosa koje su karakterom i izgledom bili reprezentativni primjerci pasmine i smjestili ih u provinciju Aormi, na sjeveru Japana gdje nije bilo puno ratnih aktivnosti. Od ovih 12 primjeraka potječe većina Tosa. Tada je u uzgoj ušla krv Američkog Pitbul terijera, što je vidljivo u žestokom nastupu Tose.

Vjerojatno su jedina pasmina u svijetu čije se borbe legalno održavaju. Međutim, Japanci su stvorili tip borbe koji odražavaju njihov mentalitet (Vidi „Sumo hrvanje“). U mnogome se razlikuju od zloglasnih borbi pit bula koje se ilegalno održavaju u svijetu.